Pišem ti kao mama petero djece. I pišem ti ovo baš tebi – ženi koja svakodnevno brine o svima, a na kraju dana više nema snage ni za samu sebe. Sjećam se jednog jutra kad sam u 6:45 već mijenjala pelenu, grijala mlijeko, drugom djetetu davala antibiotik, treće pokušavala uloviti s četkicom za zube, jer je baš tada odlučio da mora crtati. Moj doručak? Kava, ako sam imala sreće. A onda… osjećaj nadutosti, prazna energija, loše raspoloženje – i to sve prije nego što sam navukla čarape.